Slaba pokrivenost sustvima tehničke zaštite
Nezaštićeni su objekti laka, jednostavna i brza meta za provalnike, pljačkaše i općenito osobe sa lošim i neprihvatljivim namjerama. Nezaštićen je svaki onaj objekt koji nema ugrađen sustav tehničke zaštite, makar i najjedostavniji. Brava i solidna vrata jednostavno nisu dovoljna i uglavnom služe poštenim ljudima da im date do znanja da trenutno nema onoga kod kojega su došli. Prema statistikama MUP-a u Hrvatskoj se godišnje dogodi preko 20.000 provala (gotovo sve u objektima bez nekog od sustava tehničke zaštite ili sa neadekvatnim ili neispravnim sustavom), od kojih se počinitelji otkriju u manje od trećine slučajeva. Takva statistika je, nažalost, naša svakodnevnica. Statistika, dakle, govori o 55 provala dnevno ili više od dvije svaki sat. Velika je vjerovatnost da dok ovo čitate netko negdje pokušava provaliti u neki prstor koji nije njegov niti u njemu ima pravo boraviti a kamoli iz njega nešto odnjeti (ukrasti). Međutim, to se događa i to svakodnvo i iz sata u sat.
Predrasude o sustavima tehničke zaštite
Čest je stav da se takve ružne stvari događaju nekom drugome i obrazloženja tipa „iz mog se prostora nema što odnjeti, meni sustav tehničke zaštite ne treba“. Možda i nema, prošla u vremena kada su se krali televizori i glazbene linije, danas su uglavnom na meti provalnika prijenosna računala, mobiteli, nakit, sitna (skupa) tehnika, umjetnine, antikviteti i naravno novac. Kontra argument je i tu čest: „ništa od toga nemam, jednostavno mi nemaju što odnjeti“.Možda zaista i nemaju, međutim postoje dva izuzetno čvrsta argumenta na koje opozitori nemaju što odgovoriti:
1. Provalinik u velikom broju slučajeva ne zna ima li što odnjeti ili nema, nego žrtvu bira isključivo temeljem procjene o zaštićenosti objekta i stupnju rizika koji svojim činom preuzima, odnosno bira objekt koji smatra lakim pljenom, objekt bez zaštite. A čak i kada iz objekta ništa ne otuđi šteta počinjena pri prosječnoj provali gotovo uvijek je na razini koštanja jednog solidnog protuprovalnog sustava. I to pod uvjetom da provalnik na počini dodatnu namjernu štetu u objektu revoltiran činjenicom da nema pljena ili ga ima vrlo malo.
2. Nije rijedak slučaj provale kada se obitelj vraća iz kina, djeca iz škole, zaposlenici u tvrtku van radnog vremena i na svoje zaprepaštenje susreću se sa razbojnikom oči u oči. Što tada? Ima li uopće smisla govoriti o cijeni protuprovalnog sustava kada je u pitanju život ili zdravlje, vas, vaših najmilijih ili ljudi sa kojima svaki dan radite i stvarate. Ima li smisla razmišljati o trošku dok u polumraku vašeg doma ili ureda vi ili neko vama blizak gledate u oči osobu koja vam je svjesno došla nanjeti štetu, napraviti kazneno djelo za koje se ide u zatvor. Ima li u tom trenu smisla razmišljati o ponekad i ignoratntskom stavu „ma, neće meni, neka to ugrađuje onaj tko ima viška novaca“. Ljudi koji su takav stres doživjeli tvrde da nema. Danas duboko vjeruju da je zaista zanemariv trošak ugradnje jednoga protuprovalnog sustava je potpuno nemjerljiv sa stresom i strahom susreta sa počiniteljem za kojega ne znate jeli naoružan i jeli spreman oružje uporebiti.
Ako igrom slučaja, trudom organa gonjenja i bilo kojim drugim spletom okolnosti podpadnete pod onih 30% „sretnika“ koji dočekaju razrješenje kaznenog dijela u kojima su bili oštećeni onda vas i tu najčešće čeka gorko razočaranje i tup osjećaj izigranosti i poniženosti.
1. Štetu vam neće nadoknaditi nitko, bilo da se radi o otuđenim predmetima ili šteti počinjenoj pri provali ili njenom pokušaju već će vas uputiti da počinitelja tužite, nadate se da ćete spor sa počiniteljem dobiti te da će se on, nakon što okaje svoje grijehe zaposliti u nekoj pristojnoj firmi i primati plaću na tekući račun (legalno) kako bi vi ovrhom mogli naplatiti svoja potraživanja, naravno, čim se naplate oni koji su prije vas na listi „prioriteta“.
2. Čeka vas mučan postupak istražnih radnji gdje pojedini organi nerjetko i otvoreno sumnju bacaju i na vas te vas nebulozno ispituju jeste li možda suučesnik sa počiniteljem (!!!), mučan postupak svjedočenja gdje vas okrivljuju zato što je vama netko provalio a vi ste „stavili samo 3 brave a ne 9“ te niste na vrata stavili natpis „zabranjeno provaljivanje“. Možda zvuči smješno, ali je, nažalost istinito. Nije, međutim, nimalo smiješno to što dok čekate raspravu u hodniku suda sjedite na neudobnoj klupi oči u oči sa čovjekom koji vas je opljačkao ili pokušao nauditi vama ili vašim bližnjima, sami, vi i on.
Zaključno:
Ako ste potupno sigurni da se nećete naći ni u jednoj od opisanih situacija onda je trud oko čitanja ovoga teksta bio čisti gubitak vremana ili dokona literarna razbibriga i najbolje je da sve brzo zaboravite jer nemate razloga za brigu, međutim ako ste pripadnik većine koju je ovaj tekst ponukao na razmišljanje o osobnoj, obiteljskoj pa i poslovnoj sigurnosti onda vam je jasno da je vrijeme za akciju. Poduzmite nešto. Vrijeme se ne može vratiti...
A, ako ste pak, jedan od onih koje su ovakvo bolno iskustvo doživjeli komentirajte ovdje ovaj tekst, rado bi čuo i tuđa mišljenje ili iskustva.
Uvijek više informacija na ProAkustik.hr
Nema komentara:
Objavi komentar